Riječ "sekta" dolazi od latinskog glagola sequor što znači slijediti (nekoga ili nešto) pa se koristi i izraz "sljedba". Neki taj izraz izvode i iz latinskog glagola secare što znači sjeći, cijepati, odvojiti se. Pripadnici sekti ne vole ovaj izraz, smatraju ga pogrdnim i sebe radije nazivaju "Crkvom" ili vjerskom zajednicom. U duhu ekumenizma, u kršćanskom svijetu izraz sekta se ne koristi, nego se rabi ublaženiji izraz - "denominacija". Ipak, prema nauci Drugog vatikanskog sabora i deklaraciji Kongregacije za nauk vjere "Dominus Iesus", treba istaknuti da je za nas katolike "Crkva" samo ona zajednica koja ima valjane sakramente i apostolsko nasljeđe biskupa (a to imaju jedino Katolička i Pravoslavna Crkva). Sve ostale "Crkve" mi smatramo "crkvenim zajednicama" od kojih većina potpada pod pojam "sekte" jer je većina njih nastala odvajanjem od matične crkvene zajednice (ili Crkve) i nasljedovanjem svoga osnivača. U strogom smislu riječi, sekta je religiozna organizacija koja počiva na totalitarnom uređenju i vlasti jednog čovjeka (vođe) te zahtijeva od svojih članova slijepu poslušnost, a svoje članove drži u strogoj disciplini utječući na sve aspekte njihovog (privatnog) života i postavljajući im stroga pravila ponašanja. Kad protestantske zajednice nazivamo sektom, onda to činimo ne u tom strogom smislu riječi, nego u prenesenom značenju.
Dakle, slobodnim rječnikom rečeno, kršćanska sekta je zajednica koja je nastala odvajanjem od veće zajednice zahvaljujući svom osnivaču u neko određeno vrijeme i ne potječe od apostolskih vremena. To su najčešće razne "slobodne" protestantske crkvene zajednice (udružene s drugima ili ne) koje se često međusobno razlikuju ne samo po raznim imenima, nego i po nauci (samo u SAD-u ih ima registiranih 200-tinjak i sve sebe smatraju "pravim Crkvama"). Određenu iznimku predstavlja Pentekostni pokret koji nema klasičnog osnivača, a danas je "razbijen" u mnoštvo srodnih crkvenih ("evanđeoskih") zajednica koje podsjećaju na sekte. Izdvojamo donekle izvorne protestantske Crkve - Evangeličku, Kalvinsku i Anglikansku koje, istina, imaju svog osnivača i nastale su u određenom povijesnom razdoblju, ali su nastale direktno iz katoličanstva i zadržale mnoge elemente crkvenosti (pa i sličnosti s Katoličkom Crkvom), a ponašanje im nije nametljivo (sektaško) i prozelitsko.
Koja je crkvena zajednica sekta, a koja nije najviše se vidi po njezinom ponašanju - isključivosti, izraženoj netrpeljivosti prema "velikim" Crkvama (najčešće Katoličkoj), prozelitizmu (pridobivanje novih članova iz drugih vjerskih zajednica raznim metodama primamljivanja), nametljivosti, naglašavanjem svog "evanđeoskog", "biblijskog" i "apostolskog" porijekla i sl.
Teško je odrediti točne i nepogrešive kriterije sektaštva, zato je najbolje prepustiti sektama da se same pokažu. Dakle, koja je zajednica "sekta", a koja nije - pokazat će ona sama svojim ponašanjem. Potrebno je samo baciti "mamac" pa da se sektaši brzo otkriju. Salve kritika i izljevi netrpeljivosti na račun Katoličke Crkve i njezinog nauka i pobožnosti, burno reagiranje na spomen štovanja Bogorodice Marije, potcjenjivanje katoličkih sakramenata, srdačno pozivanje na njihove sastanke, "brižno i bratsko" upozoravanje da se nalazite u zabludi i da je vaše spasenje u velikoj opasnosti ako prihvaćate katolički nauk - sve su to nepogrešivi kriteriji da se radi najvjerojatnije o kakvoj protestantskoj sekti.
Naši ljudi najčešće kažu da su sektaši oni koji idu od vrata do vrata (poput Jehovaca). Treba naglasiti da su i neki koji danas tvrde kako nisu sekta - činili to isto prije 20-tak godina. I adventisti su prije išli od vrata do vrata (zato neki ljudi i danas Jehovce nazivaju "subotarima"), a znam i za slučaj članova Pentekostne (danas Evanđeoske) Crkve koji su do prije 20-tak godina pred osječkom donjogradskom župnom crkvom dočekivali mlade nakon mise i pozivali ih na njihov vjeronauk. Zar to nije tipično sektaško ponašanje? A danas se ljute kad im kažemo da su sekta!
Jedna od najuočljivijih karakteristika sekte je tvrdnja njezinih vođa i članova kako oni jedini posjeduju istinu i nude je ljudima koji žive u zabludi (naravno - jedna od najvećih je katoličanstvo). To je karakteristično ne samo za kršćanske (i kvazikršćanske) sekte, nego i za nekršćanske sekte. Ovdje bih želio na primjeru dvaju denominacija istaknuti kako to izgleda. Jedna je kvazikršćanska (Jehovini svjedoci), a druga kršćanska sa primjesama židovstva (Adventisti).

JEHOVINI SVJEDOCI

Osnivao ih je Charles Taze Russel (1852-1916), američki trgovac po rođenju protestant - prezbiterijanac. Budući da nije imao NIKAKVOG teološkog, filozofskog, a ni biblijskog znanja, odjednom je ustanovio kako je Biblija knjiga zagonetki, brojeva i računice iz koje se može točno izračunati kada i kako će Bog spasiti ovaj svijet.
U 14. godini je otpušten iz škole pa se zaposlio kod svoga oca. U 17. godini je počeo "proučavati" Bibliju. U 20. godini okuplja oko sebe grupu istomišljenika (također teološki posve neobrazovanih) te dolaze do zaključka kako do sada nitko nije Bibliju ispravno razumio. 1879. godine Russel osniva časopis "Kula stražara", a 1881. godine i biblijsko društvo u Brooklynu (New York). Sekta koju je osnovao u početku je nosila ime "Ozbiljni istraživači Biblije", a 1931. godine promijenila je ime u "Jehovini svjedoci". Russel je tvrdio da je na temelju Biblije izračunao datum Sudnjeg dana - trebalo je to biti 1914. godine. Umro je 1916. godine ne dočekavši ostvarenje svoga "proroštva". Njegov nasljednik bio je Josip Franklin Rutherford koji je uveo diktatorsko upravljanje sektom. Tiskara u Brooklynu opremljena je najmodernijim strojevima. Njegov je "izum" da je Katolička Crkva "babilonska bludnica" iz Otkrivenja. Htijući spasiti Russelovu čast, Rutherford tvrdi da će Sudnji dan biti 1918. godine pa kad se to nije dogodilo, najavio ga je za 1925. godinu. Nakon toga i dalje nagoviješta Sudnji dan, ali više ne precizira godinu. Njegov nećak Raymond istupio je iz Jehovinih svjedoka i kroz svoje javne nastupe napokon otkrio način funkcioniranja te sekte i sve njihove zablude i licemjerja.
Njega je naslijedio Nathan Homer Knorr koji uvodi novinu: umjesto nasrtljivosti koja je bila karakteristična za jehovce, on uvodi novu taktiku: "Budite prijazni i puni razumijevanja".
Jehovci se u našim krajevima prvo pojavljuju 1930. godine u Mariboru, a zatim se šire u Beograd i ostala mjesta.

Da bismo vidjeli dokle sežu zablude i prijevare Jehovinih svjedoka, usporedit ćemo ih sa samom Biblijom i tako najbolje pokazati iskrivljenost njihova nauka. Ime Božje U Izl 3,13,15 Bog otkriva Mojsiju svoje ime - JAHVE. Židovi su ga pisali JHVH. Budući da ga iz strahopoštovanja nisu izgovarali, ispod riječi su upisivali samoglasnike riječi Adonai ili Elohim (što su također nazivi za Boga). To ih je podsjećalo da umjesto riječi Jahve kažu Adonai ili Elohim. Kombinacijom slova JHVH i samoglasnika spomenutih riječi dobije se iskrivljeni način čitanja Božjeg imena ("Jahova" ili "Jehova"). Po tom iskrivljenom čitanju Jehovini svjedoci dobivaju svoje ime. Presveto Trojstvo Jehovci ga zabacuju i izričito niječu kao uvredu Bogu i pogansku izmišljotinu. A dovoljno je pročitati Mt 28,19 pa da sve bude jasno!!! Isus Krist Jehovci tvrde da Isus Krist nije božanska osoba (pravi Bog) nego prvo stvorenje koje je Jehova stvorio. Prije postanka svijeta zvao se Riječ, nakon stvaranja svijeta pa sve do utjelovljenja zvao se arkanđeo Mihael, a nakon utjelovljenja i rođenja Isus Krist. Dakle Isus je samo savršeni čovjek, a prije toga anđeosko biće. Stoga treba pitati Božju riječ, a ona kaže: Iv 1,1-3; Iv 5,23; Iv 10,30; Iv 12,45; Iv 14,9-11; Iv 17,5.24, a ponajviše pročitajmo Otk 21,6-7 gdje Krist sebe izričito naziva Bogom! Duh Sveti Tolike Isusove riječi izričito nam kažu da je Duh Sveti osoba koju šalje Otac u Sinovljevo ime. On je Branitelj, on uvodi u istinu, njemu se ne može lagati. Pročitajmo Iv 15,26; Dj 5,3; 1Kor 12,11. A jehovci tvrde da je Duh Sveti samo neka sila koja izlazi iz Jehove! Očita prijevara! Besmrtnost čovjekove duše, raj i pakao Jehovci će ustvrditi da čovjekova duša umire zajedno sa tijelom. Biblija kaže drugačije: pročitaj Mudr 3,1 ili Mudr 2,22. Jehovci također smatraju da će raj nastati tek nakon Sudnjeg dana i da će biti djelomično na nebu gdje će biti točno 144 000 odabranih jehovaca dok će ostali jehovci živjeti u zemaljskom raju. Naravno, za ostale u raju nema mjesta! A Isus sam svjedoči da raj već postoji: Lk 23,43. Nadalje, 144 000 odabranih spominju se u Otkrivenju kao simbolična brojka koja predstavlja sve spašenike tj. starozavjetne i novozavjetne pravednike u vječnosti (broj 12 je simbol Starog i Novog zavjeta, a kad se pomnoži dobije se broj 144. Kad se dalje pomnoži sa 1000, što je simbol vječnosti, dobije se broj 144 000). Nepoznavanje simbolizma i slikovitog (šifriranog) načina izražavanja Knjige otkrivenja navodi jehovce na ovako smiješne i neznalačke tvrdnje! Pakao za Jehovce ne postoji nego će svi osim njih biti zauvijek uništeni. A Isus tako izričito govori o paklu kao posljedici ne Božje zloće, nego čovjekovog svjesnog odbijanja Božjeg milosrđa. Pročitaj: Mt 5,22; Mt 13,41-42; Mt 25,41; Mk 9,43-48! Sudnji dan Jehovci su u nekoliko navrata izračunavali godinu Sudnjeg dana i time pokazali koliko poštuju Božju riječ samo onda kad to njima odgovara jer Isus je izričito rekao da taj dan nitko ne zna osim Oca (Mt 24,36; Mt 24,42-44). Zadnja njihova sramotna prijevara glede Sudnjeg dana zbila se ne tako davne 1975. Dakle, do nedavno su još svjesno zavaravali svijet! Od svog posljednjeg neuspjeha više ne govore o godinama, ali su na temelju svojih pogrešaka, da bi spasili obraz, napravili fantastičnu teoriju: Isus je 1918. (kad je trebao po njihovom biti Sudnji dan) ušao u stvari u "nebesku svetinju" pa se prema tome ne radi, kažu oni, o pogrešci, nego o jednom događaju ljudima nevidljivom (kojeg, eto sreće, samo jehovci znaju i nama javljaju!). Odbacivanje križa Za jehovce je Isus obješen na stup, a ne razapet na križ. Gnušaju se križa i smatraju ga prljavim poganskim seksualnim simbolom. Svakom istinskom kršćaninu nije niti potrebno tumačiti ovu strahovitu zabludu, no neka bude po riječi Božjoj: Mt 27,32, Mt 27,38; Mk 15,29-30; Lk 23,33; Iv 19,16-19; Dj 2,23; Dj 4,10; Dj 5,30; Dj 10,39; 1Kor 2,2; Tvrde jehovci da su vjerni Božjoj riječi, a tamo lijepo i jasno piše po sv. Pavlu u Fil 3,18: "...mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova". I kliče dalje Pavao u Gal 6,14: "A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista...". Kakvu li samo Bibliju čitaju jehovci?!? Naravno krivotvorenu, koju su preveli i štampali po svom ukusu, izbacivši iz nje sve što im se ne sviđa pa tako i riječ "križ"! Još nekoliko kontradikcija Ukoliko razmišljate o pristupanju organizaciji Jehovinih svjedoka, budite spremni na žrtvu života jer vam, ako to bude zatrebalo, transfuzija krvi neće biti dana. Niti vašem djetetu! Osuđeni ste na glupu smrt jer je to njihovo vodstvo tako odlučilo, a vi ćete morati nakon "krštenja" potpisati takvu izjavu! Čim dođete u bolnicu netko od predstavnika sekte pojavit će se za vama i pobrinuti se da liječnicima zabrani transfuziju pozivajući se na ustavno pravo na vjersku slobodu. Svoju naivnost skupo ćete platiti i odraditi satima besplatnog propovijedanja i financijskim doprinosima kojih nikad dosta! Cijelo vrijeme će vas vršiti psihološki pritisak na vas podsjećajući da "Jehova ljubi vesela darovatelja", a vi ćete i dalje biti uvjereni da sve to dajete posve dragovoljno i bez ikakve prisile. Isto tako će vas neprestano uvjeravati kako vas sad napokon nitko više ne pljačka, što su vam činili svećenici dok se bili u Katoličkoj Crkvi! Ukoliko ne uspijete prodati njihove časopise, sami ćete ih platiti! Količinu propovijedanja brižljivo ćete zapisivati u karton kojeg ćete dobiti svakog mjeseca, a na kraju mjeseca će vaš karton pregledati "sluga skupštine" (ili "nadglednik"). Tako ćete morati brižljivo odrađivati normu koju vam jehovci zacrtaju! Ukoliko netko od vaših dragih prijatelja napusti jehovce ili bude isključen, nećete ga smjeti pozdraviti, s njime kontaktirati, primati ga u kuću pa čak niti pogledati na ulici (pa bio to i netko od vaših najbližih!). A nakon toga će vam i dalje tvrditi kako ste vi jedini pravi kršćani!!! Reći će vam da su oni protiv svakog nasilja (pa stoga ne služe vojsku!), ali ćete imati prilike vidjeti kako se ona mila i nasmijana lica vaše "braće i sestara" izobličuju kad se netko suprotstavi njihovoj nauci ili istupi uz organizacije. Govorit će vam kako je papa "Zvijer iz Otkrivenja", a svećenici "sluge Zvijeri", pljačkaši naroda i materijalisti, moralno iskvareni. No, pravi materijalizam i dvoličnost vidjet ćete onda kad ne uspijete odraditi normu propovijedanja ili ne uspijete plasirati dovoljno "Kule stražare", a pogotovo ako ustvrdite da nije sve tako kako oni pričaju ili pak pomislite da ih napustite! Nadamo se da će vam ovi podaci otvoriti oči! Ne nasjedajte vješto napamet naučenim propovijedima, mnoštvu citata, nasmijanim licima, urednoj garderobi i uvježbanom nastupu! Molite za te zavedene i prevarene ljude! Nemojte biti grubi prema njima! Otpustite ih uljudno sa svojih vrata. Budite veći kršćani od njih, pokažite to svojom pristojnošću i kulturnim ophođenjem sa svima pa i sa dosadnim propovjednicima "Kule stražare". Kad ste grubi prema njima, oni će se smatrati "mučenicima za istinu". Oni su žrtve jedne vješte organizacije. Ne uzimajte njihovu Bibliju - ona je krivotvorena! Ne uzimajte njihovih časopisa jer će vas smatrati potencijalnim kandidatima i doći će vam, budite uvjereni, ponovno. Ne pokušavajte im dokazati da su u krivu, oni su toliko zaluđeni svojim krivovjerjem da vam to neće uspjeti. Radije upoznavajte svoju vjeru, čitajte redovito Bibliju, potražite objašnjenja od stručnih ljudi (svećenika i vjeroučitelja), čitajte katolički tisak, rado i pažljivo slušajte nedjeljno tumačenje Biblije na svetoj misi (propovijed) i - NE BUDITE NAIVNI!

ADVENTISTI SEDMOGA DANA ("Subotari")

Njihov utemeljitelj je William Miller, rođen 1782. u SAD-u. Skromnog obrazovanja (kao i utemeljitelj Jehovinih svjedoka!), po rođenju baptist, puno čita Bibliju. Radi nedostatka obrazovanja i poznavanja Biblije, dolazi do fanstastičnih zaključaka. Još kao baptist prorekao je Sudnji dan za 1844. godinu i to u dva navrata. Radi tog svog pretjeranog naglašavanja Sudnjeg dana tj. Kristovog ponovnog dolaska (adventus - lat. dolazak) nazvani su "adventisti". Nakon neuspjeha, ostavilo ga je dosta pristaša. Tada se pojavljuje Ellen White, vrlo nadarena, ali histerična 19-godišnja baptistkinja. Ona je preuzela Millerovu nauku, no u središte pažnje stavila je subotu kao Dan Gospodnji umjesto nedjelje. Napustila je Baptističku Crkvu i tako su 1860. nastali "Adventisti sedmoga dana" (sedmi dan je subota pa su dobili u narodu ime "subotari"). I ona je, slično Jehovinim svjedocima, ustvrdila da 1844. godina nije greška, nego da je tada Krist ušao u "nebesko svetište", a ne sišao na zemlju i da je u tome bila sva pogreška. Nevjerojatno, ali ljudi su i u to povjerovali! 1863. uvedena je među adventiste zabrana jedenja svinjskog mesa te uporaba duhana, alkohola i čaja. Još ranije uvedena je obveza plaćanja "desetine" od svih prihoda. Tako organiziran, financijski i strukturalno, adventizam je krenuo u osvajanje svijeta. Možemo reći da je adventizam mješavina kršćanstva, starozavjetnih židovskih propisa i modernih zahtjeva o njegovanju zdravlja i prehrani. Da bismo jasno uvidjeli njihove zablude, usporedimo i njihovu nauku sa Biblijom.
Subota umjesto nedjelje
Adventisti smatraju da se Božja zapovijed ne može promijeniti, a onda glasi u Post: Spomeni se da svetkuješ dan subotnji. No, iz Evanđelja opažamo da su Isusa pogubili ponajviše radi toga što je kršio subotu. Istina, Isus se drži običaja svog židovskog naroda i pohađa sinagogu subotom. I apostoli su to još jedno vrijeme nakon uskrsnuća činili. Činili su to kao što su prihvaćali i mnoge druge uljudbene i religiozne običaje svog naroda. Sudjelovali su i u prinošenju žrtava u Hramu pa mi to kršćani sada više ne činimo. Kako kaže Sveto pismo: "Staro uminu, novo gle nasta!". No, Isus ponajviše svojim uskrsnućem i ukazanjima nakon njega pokazuje što je njegova želja - nedjelja postaje Dan Gospodnji!!! Pročitaj stoga: Iv 20,1; Iv 20, 19-23; Iv 20, 26; Mt 28,1; Mk 16,2; Mk 16,9; Lk 24,1; Lk 24,13. Apostoli se već počinju okupljati nedjeljom na euharistiju (Dj 20,7), a nedjelja po želji sv. Pavla postaje dan kršćanskog milosrđa (1Kor 16,2) što su inače Židovi tada rado činili subotom. Dakle, kršćani se polako odvajaju od židovske vjere i postaju znak novog Božjeg Izraela. Može se ovdje spomenuti i niz ranokršćanskih spisa crkvenih otaca koji nam svjedoče kako su se ponašali kršćani prvoga i početka II. stoljeća. Nedjelja je za njih Dan Gospodnji! Adventisti sve to zanemaruju i stoga za sva zla ovoga svijeta, prema riječima Ellen White, okrivljuju kršenje subote za koje je naravno kriv papa sa Katoličkom Crkvom koji su pogazili Božju zapovijed!
Nepostojanje pakla
Ni adventisti, poput Jehovinih svjedoka, ne priznaju postojanje pakla, a i nauka o besmrtnosti ljudske duše im je vrlo sumnjiva u odnosu na katoličku vjeru. U ovom upućujem na ono što je napisano kod Jehovinih svjedoka. Argumentacija nam je ista!
Zabrana mesa i alkohola
Adventisti ne jedu svinjetinu smatrajući to Božjom zapovijeđu. Neki ogranci adventizma su pak čisti vegetarijanci. Ne samo da ne jedu svinjetinu (poput Židova ili muslimana), nego se protive svakom ubijanju i konzumiranju životinja. Tvrde uporno i neznalački da je to volja samoga Boga. A dovoljno je prolistati Bibliju "uzduž i poprijeko" i pronaći mnoštvo mjesta gdje Bog dopušta pa čak i naređuje jesti meso. Evo nekih mjesta: Post 9,3; Izl 12,21. Isus slaveći Pashu sa svojim učenicima, uz kruh i vino, jede pashalno janje bez kojeg je pashalna večera bila nezamisliva. I sv. Pavao jasno svjedoči da za kršćane više ne vrijede židovski prehrambeni propisi (1Kor 10,25-26). Apostoli jedino zabranjuju jesti meso prineseno u čast poganskim bogovima (radi opasnosti od idolopoklonstva!). Svatko tko poznaje židovske običaje, znade da su Židovi pili vino (u kojem dakako ima i alkohola). Budući da je bilo žestoko, miješalo se s vodom. Isus pije vino na Posljednjoj večeri, pretvara vodu u vino u Kani Galilejskoj... Nigdje Bog ne zabranjuje alkohol osim u slučaju njegove zloupotrebe (pijanstva) što osuđuje i Stari i Novi zavjet. Dakle, ne zabrana alkohola, nego pretjerivanja u alkoholu! Što se tiče konzumacije kave i čaja, ne nalazimo biblijskog utemeljenja ovim ograničenjima. Ako polazimo od činjenice da štete organizmu, onda takvih stvari u prirodi možemo naći na svakom koraku, u biljnom i životinjskom svijetu. Iako oni sebe smatraju pravom Kristovom Crkvom, svojim postupcima (možda više u prošlosti nego sada) i sami su se svrstali pod pojam sekte (pogotovo obilaženjem po kućama i ulicama - od čega su u novije vrijeme odustali). Neka nam ovih nekoliko informacija pomogne da budemo svjesniji onoga što kako kršćani činimo, nemajući potrebe da nam netko nameće povratak na Stari zavjet, na nešto što, kako kaže sv. Petar, "ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi". Stoga, ponovno upozorenje - NE BUDIMO NAIVNI!