Možda si se, dragi čitatelju, barem ponekad zapitao po čemu smo mi katolici kršćani, koji je kriterij po kojem čovjek može odrediti što je ispravna kršćanska vjera. Površni poznavatelji kršćanstva lako će i naivno nasjesti sektaškim tumačenjima kršćanstva koja odudaraju u bitnim stvarima od Božje riječi i Isusove nauke zapisane u Bibliji. Sektaši će se redovito predstavljati kao jedini istiniti tumači Božje riječi i jedini pravi kršćani.
U poplavi raznih sekti od kojih se neke pojavljuju i na Tvojim vratima, dobro je znati u što mi kršćani-katolici vjerujemo i u čemu su to sektaši iskrivili Isusovu kršćansku nauku kako Te netko ne bi zaveo svojim netočnim i iskrivljenim tumačenjima Biblije na kojoj se temelji naša kršćanska vjera. Sektaši će se, naime, u svojoj kritici upućenoj nama kršćanima često pozivati na Bibliju i pokušati neupućenog slušatelja uvjeriti kako su njihovi stavovi isključivo utemeljeni na Bibliji. Pokušat će Te uvjeriti da Te Tvoja Katolička Crkva laže i skriva Ti pravu istinu o Bogu. Da bismo raskrinkali te sektaške neistine i istaknuli tisućljetnu istinitu nauku Katoličke Crkve, pažljivo, dragi čitatelju, pročitaj slijedeće retke koji Te žele učvrstiti u pravoj kršćanskoj vjeri i zaštititi od zabluda koje vrebaju iz usta onih kojima su postali oruđe neistine i prijevare. Sveti Pavao o sektašima je davno rekao: «Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo «evanđelje». Toga drugoga (evanđelja) zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje. Ali ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!». Apostol Petar veli: «A bilo je lažnih proroka u izabranom narodu, kao što će i među vama biti krivih učitelja koji će kradom unijeti pogubna krivovjerja i koji će, niječući Gospodina koji ih je otkupio, navući na se brzu propast» (2Pt 2, 1). Ili kao što reče apostol Ivan: «I već su se pojavili mnogi antikristi… Od nas su izišli, a nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama» (1Iv 2, 18-19).

BIBLIJA

Bog se neprestano približava čovjeku šaljući mu svoju riječ. Činio je to po izabranim ljudima koje zovemo prorocima (Stari zavjet) i apostolima (Novi zavjet). No, najjasnije i najviše nam se objavio po svojoj utjelovljenoj riječi - Isusu Kristu. Božja riječ prevedena je na mnoge svjetske jezike pa tako i na hrvatski. Na tim prijevodima rade vrhunski stručnjaci na raznim područjima. Prijevod Biblije na hrvatski jezik (kojeg prihvaća i velika većina protestantskih crkvenih zajednica) tiskala je katolička izdavačka kuća "Kršćanska sadašnjost". Na ispravnom hrvatskom prijevodu mora stajati oznaka "KS". Međutim, Jehovci su ustvrdili da Biblija do sada nije dobro prevedena pa su 1950. odlučili načiniti svoj prijevod (koji sada postoji i na hrvatskom). Taj prijevod zove se "New World Translation of the Holy Scriptures" (NWT) - "Biblija - Prijevod Novi svijet". On vrvi netočnim, proizvoljnim i iskrivljenim prijevodima biblijskog teksta i predstavlja izvrstan primjerak falsifikata! "Vrsni prevoditelji" takve falsificirane "Biblije" su bili: Nathan H. Knorr (bez ikakvog prevodilačkog znanja), Frederick Franz (samouk, s nešto malo znanja grčkog), Albert Schroeder (bez ikakvog prevodilačkog znanja) i George Gangas (bez ikakvog prevodilačkog znanja). Naravno, njihova imena nikad nisu objavljena. Upamtimo: Jehovska Biblija je falsifikat, prijevod kojeg niti jedna kršćanska Crkva u svijetu ne priznaje! Zanimljivo je da Jehovci u svojim časopisima koriste srpski prijevod Biblije (Daničić-Karadžić), a ponekad i hrvatski prijevod "Stvarnost" sve dok ne naiđu na tekstove koji opovrgavaju njihovu nauku. Onda odjednom prelaze na vlastiti prijevod i tako, manipulirajući raznim prijevodima Biblije, "potvrđuju" svoje tvrdnje.

Evo nekih primjera kako su perfidne razlike u ispravnom (kršćanskom) prijevodu i prijevodu Jehovinih svejdoka, razlike koje sa jednom ili samo nekoliko riječi u potpunosti mijenjaju značenje rečenice:

1. KRŠĆANSKI PRIJEVOD ("Novi zavjet, s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije", Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.): "On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje JEDNAKOSTI S BOGOM, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu." (Fil 2, 6-8)

JEHOVSKI PRIJEVOD ("Biblija - Prijevod Novi svijet", prijevod NWT objavljenog 1984, Brooklyn, New York, 2006.): "...koji, iako je bio u Božjem obličju, NIJE POMIŠLJAO na otimanje - DA BUDE JEDNAK BOGU. Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba te postao sličan ljudima. Povrh toga, kad je obličjem postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu."
** POTPUNO SUPROTNA TVRDNJA: KRŠĆANSKI PRIJEVOD GOVORI O ISUSOVOJ JEDNAKOSTI S OCEM, A JEHOVSKI PRIJEVOD TVRDI UPRAVO SUPROTNO! DRUGO: POVIJESNO-ARHEOLOŠKA JE ISTINA DA SE, PREMA RIMSKOM OBIČAJU, RAZAPINJALO NA DVIJE GREDE UKRŠTENE ILI POSTAVLJENE U OBLIKU SLOVA "T", A NE NA NEKAKAV "MUČENIČKI STUP". NO, JEHOVCI MRZE KRIŽ PA MIJENJAJU PRIJEVOD, TJ. JEDNOSTAVNO, BEZ IKAKVIH SKRUPULA, BRIŠU RIJEČ "KRI?" I STAVLJAJU "MUČENIČKI STUP".

2. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se NA IME ISUSOVO prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika." (Fil 2, 9-10)

JEHOVSKI PRIJEVOD: "Zato ga je Bog i uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se U IME ISUSOVO prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom..."
** RAZLIKA "NA IME ISUSOVO" i "U IME ISUSOVO" je teološki vrlo važna jer prva tvrdnja poziva da se klanja SAMOM ISUSOVOM IMENU TJ. ISUSU KAO BOŽANSKOJ OSOBI (jer ga se naziva Gospodinom što je u Starom zavjetu jedan od naziva za Boga - Jahvu), a druga tvrdnja poziva da se Bogu klanja SAMO U IME ISUSOVO. Time Jehovci Isusu odriču božansko dostojanstvo.

3. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: Uzmite i jedite! Ovo JE tijelo moje!" (Mt 26,26)

JEHOVSKI PRIJEVOD: "Dok su jeli, Isus je uzeo kruh i, izrekavši blagoslov, razlomio ga te dao učenicima i rekao: Uzmite, jedite! Ovo PREDSTAVLJA tijelo moje."
** U TUMAČENJU OVOG RETKA JEHOVCI PRIZNAJU DA U ORIGINALU STOJI "JE", A NE "PREDSTAVLJA", ALI U SVOM BEZOBRAZLUKU TVRDE DA JE ZNAČENJE GRČKOG GLAGOLA "estin" (treće lice jednine prezenta glagola "biti") "PREDOČAVA, PREDSTAVLJA, SIMBOLIZIRA" IAKO ZNAMO DA JE TO TREĆE LICE JEDNINE GLAGOLA "biti" I GLASI "je" ILI "jest" (u engleskom prijevodu stoji: "Take and eat; this IS my body", a u njema?kom: "Nehmet, esset, das IST mein Leib" - ne vjerujemo da u tim jezicima IS i IST zna?i "simbolizira", "predstavlja").

4. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "Za anđele veli: Anđele ?ini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: PRIJESTOLJE JE TVOJE, BOŽE, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvoga kraljevstva". (Hebr 1,7-8)

JEHOVSKI PRIJEVOD: "Za anđele kaže: Anđele svoje duhovima čini, a sluge svoje plamenom ognjenim. A za Sina kaže: BOG JE PRIJESTOLJE TVOJE u svu vječnost i žezlo kraljevstva tvojega žezlo je pravičnosti".
** AUTOR POSLANICE HEBREJIMA CITIRA Ps 45,7 I PRIMJENJUJU?I GA NA ISUSA IZRAŽAVA NJEGOVO BOŽANSTVO. JEHOVCI NE PRIZNAJU ISUSOVO BOŽANSTVO PA MIJENJAJU PRIJEVOD NE SAMO U Hebr 1,8 NEGO I U SAMOM PSALMU 45. TAKO ČINE FALSIFIKAT NA DVA MJESTA!

5. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "Reče im Isus: Zaista, zaista kažem vam: prije negoli Abraham posta, JA JESAM".

JEHOVSKI PRIJEVOD: "Isus im je odgovorio: Zaista, zaista kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, JA SAM POSTOJAO".
** ISUS NA SEBE IZRIČITO PRIMJENJUJE STAROZAVJETNO BOŽJE IME JAHVE ("Ja jesam"). TO ČINI I U Iv 8,24 i 8,28 I TAKO POTVRĐUJE SVOJE BOŽANSTVO. BUDUĆI DA JEHOVCI NE PRIZNAJU ISUSOVO BOŽANSTVO, MIJENJAJU PRIJEVOD PO KOJEM SE ISUSOVO BOŽANSTVO NE VIDI JER PREMA TOM PRIJEVODU ISUS JE MOGAO POSTOJATI PRIJE ABRAHAMA I KAO ANĐEO, A NE KAO BOG - ŠTO JEHOVCI I TVRDE.

6. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi provorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, DUSIMA SAVRŠENIH PRAVEDNIKA i Posredniku novog Saveza - Isusu...". (Heb 12,22-24a)

JEHOVSKI PRIJEVOD: "Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu, i desecima tisuća anđela, u sveopćem skupu i skupštini prvorođenaca zapisanih na nebesima i Bogu koji je Sudac svima i DUHOVNOM ?ŽIVOTU PRAVEDNIKA KOJI SU UčINJENI SAVRŠENIMA i Isusu, posredniku novoga saveza..."
** BUDUĆI DA JEHOVCI NE PRIZNAJU POSTOJANJE LJUDSKE DUŠE NAKON SMRTI, MIJENJAJU TEKST BIBLIJE PA UMJESTO "DUHOVA PRAVEDNIKA" STAVLJAJU "DUHOVNI ŽIVOT PRAVEDNIKA" ?IME "DOKAZUJU" KAKO DUŠE NE POSTOJE SVE DO SUDNJEG DANA JER SU UMRLE ZAJEDNO S TIJELOM.

7. KRŠĆANSKI PRIJEVOD: "Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. ZAČETNIKA života ubiste." (Dj 3,14-15)
JEHOVSKI PRIJEVOD: "Da, vi ste se odrekli tog sveca i pravednika i tražili ste da vam se oslobodi čovjek koji je bio ubojica, a ubili ste GLAVNOG ZASTUPNIKA života".
** "ZAČETNIK" i "GLAVNI ZASTUPNIK" su vrlo bitna razlika. Prvi naziv daje Isusu božansko dostojanstvo (kako kaže Iv 1,10: "... i svijet po njemu posta...") jer ga predstavlja kao Utemeljitelja vječnog života za ljude. Jehovski naziv Isusa snižava na razinu Božjeg poslanika i oduzima mu božanstvo. Slično Jehovci prevode i Dj 5,31 (Začetnik - Vođa), Heb 2,10 (Početnik - Glavni Zastupnik) i Heb 12,2 (Početnika i Dovršitelja - Glavnog Zastupnika i Usavršitelja).

** Takvih mjesta u jehovskoj "Bibliji" ima na pretek - pa možemo posve slobodno i bez uvijanja reći: jehovska "Biblija" je zločin protiv Biblije!!!


ISUS KRIST - BOGOČOVJEK

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima u prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je u Sinu..." (Heb 1,1-2). Tko je taj Sin? Za nas kršćane to je Isus Krist, Sin Božji. On je potpuni i savršeni čovjek, nama u svemu sličan osim u grijehu. No, je li taj Isus bio istovremeno i Bog? Jehovci će tvrditi da nije, nego je prije začeća bio anđeo Mihael, a nakon rođenja samo savršeni čovjek. No, Biblija jasno tvrdi da je Isus Bog. Apostol Ivan ga naziva "Jedinorođenac Bog" (Iv 1,18), a na drugom mjestu Ivan kaže: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade..." (Iv, 1,1). Prorok Izaija prorokuje za Isusa: "Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni..." (Iz 9,5). Pavao kaže: "On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom..." (Fil 2,6). Dakle, Isus je utjelovljeni Bog! Pavao kaže: "Sin koji je odsjev Božjeg sjaja i otisak njegove biti..." (Heb 1,3). Ovdje možemo dodati i prilično jasan citat iz 1Iv 5, 20 koji glasi: "Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegvu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i život vječni". Treba li bolje biblijske potvrde o Isusovom božanstvu? Jehovci tvrde da je Isus prije bio jedan od anđela i da nije božanske naravi, a Pavao veli: "Zbilja, kome od anđela ikad reče: Ti si Sin moj, danas te rodih?" (Heb 1,5). Za Isusa se u NZ koristi naziv "Gospodin" (gr?. Kyrios) što je u SZ bio ISKLJUČIVI naziv za Boga i zamjena za ime Jahve koje se nije smjelo izgovarati, pa je i to neoborivi dokaz da Crkva od apostolskih vremena Isusa smatra božanskom osobom.

TROJSTVENI BOG - OTAC, SIN I DUH SVETI

Mi kršćani vjerujemo da Bog nije neki vječni osamljenik, nego da je u sebi zajednica triju božanskih osoba. Jehovci će tvrditi da je Trojstvo poganska izmišljotina i nazivaju ga "troglavo čudovište". Što kaže Isus? "Tko je vidio mene, vidio je i Oca... Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni" (Iv 14,8.11). "Sveti Oče, čuvaj u svom imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi" (Iv 17,11). Jehovci će nijekati i božanstvo Duha Svetog i njegovu osobnost pretvarajući ga u neku silu kojom "Jehova" provodi svoju volju. Biblija za Duha Svetog kaže da "izlazi od Oca" (Iv 15,26), no istovremeno apostol Ivan kaže: "Ako je tko žedan neka dođe k meni; neka pije tko vjejruje u me. Kako veli Pismo: Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode. To reče za Duha kojeg su imali primiti..." (Iv 7,37-39). Isus sam kaže za Duha Svetog: "...on će mene proslaviti, jer će uzimati od onoga što je moje i to objaviti vama" (Iv 16,14). Dakle, Duh Sveti je Očev i Isusov Duh, kako kaže Pavao: "...zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć" (Fil 1,19). No, je li Duh Sveti osoba ili samo neka sila? Biblija je puna tekstova koji Duhu Svetom pridaju svojstva osobe.Duh pritječe u pomoć (Rim 7,26), posreduje za nas (Rim 7,26-27), svjedoči (Rim 7,16), sve ispituje (1 Kor 2,10), jedini zna tajne Božje (1 Kor 2,11), njega se ne smije žalostiti (Ef 4,30), on proriče (Dj 1,16), svjedoči za Isusa (Iv 15,26), on govori (Iv 16,13). Dakle, Jehovci se protive biblijskoj istini kad niječu božanstvo i osobnost Duha Svetog.

ISUSOVA SMRT NA KRIŽU

Jehovci s velikom mržnjom govore o križu. Odbacuju ga i smatraju poganskim seksualnim simbolom. Tvrde da je Isus prikovan na nekakav "mučenički stup"! Upravo se čini smiješnim nakon svih povijesnih i arheoloških činjenica, da netko može nijekati izvršavanje smrtne kazne razapinjanjem na križ. Sa zadivljujućom upornošću ova sekta nastoji pokazati kako su njezine tvrdnje veoma znanstvene u što, na žalost, njezini članovi vjeruju. No, dopustimo Bibliji da kaže istinu: "Izlazeći sretoše nekog Cirenca imenom Šimuna i prisiliše ga da mu ponese križ" (Mt 27,32), "Ako si Sin Božji, siđi s križa" (Mt 27,40), "Kod Isusova križa stajale su njegova majka..." (Iv 19,25). Apostol Pavao kaže: "Mnogi, naime, o kojima sam vam često govorio, a sada sa suzama govorim, žive kao neprijatelji križa Kristova" (Fil 3,18) i kliče: "A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim osim križem Gospodina našega Isusa Krista..." (Gal 6,14). Poslužimo se i znanstvenim dokazom: u povijesti je zabilježeno nekoliko načina razapinjanja: jedan od njih svakako je vješanje osuđenog o ručne zglobove na stup ukopan u zemlju. No, takav način izvršenja kazne izaziva asfiksiju (prekid u opskrbi kisikom) za SAMO NEKOLIKO MINUTA. Kako se tijelo isteže istežu se i pluća pa vrlo brzo dolazi do potpunog onemogućavanja disanja. Iz evanđelja znamo da je Isus visio na križu nekoliko sati i da je s križa izgovarao rečenice. Pokusi američkog forenzičkog patologa dr. Fredericka Zugibe pokazali su da asfiksija ne nastaje ako su ruke podignute pod kutom od 60 ili 70 stupnjeva kao na tradicionalnom križu. Žrtva ondje može ostati od nekoliko sati do nekoliko dana dok ne umre od dehidracije ili dok joj noge ne budu slomljene što uzrokuje emboliju. Dakle, unatoč srednjovjekovnim crtežima koje su Jehovci tiskali u svojoj "Bibliji" gdje je prikazan čovjek obješen o stup, njihovo nijekanje Isusovog križa je čista laž sa znanastvenog i arheološkog stajališta.

SUDNJI DAN

Jehovci će veoma rado svoju propvijed započinjati temom Sudnjeg dana, navodeći vam niz "dokaza" da je taj dan blizu. Upozoravat će vas na ratove, epidemije, potrese i sl. Mi katolici čvrsto vjerujemo na temelju Isusovih riječi, da će vidljivom svijetu u ovakvom obliku doći kraj i da će se cijelo stvorenje preobraziti i sudjelovati u slobodi i slavi djece Božje, kako kaže Pavao. Dakle, Sudnji dan je najavljen. U toj preobrazbi čovjek će biti obdaren duhovnim tijelom koje će biti sposobno živjeti vječno. Pavao kaže: "Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju?... Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno... Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba... I kako smo nosili sliku onog zemljanog, nosit ćemo i sliku ovog nebeskoga" (1 Kor 15, 35.44.47.49). Ne opovrgavaju li ove riječi one smiješne slike iz Jehovskih časopisa gdje su ljudi u nekakvom "zemaljskom raju", šeću i sjede ispod drveća, a u pozadini se znaju vidjeti čak i traktori!. Božja riječ kaže: "... prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema" (Otk 21,1,). Isus kaže: "Nebo će i zemlja uminuti..." (Mt 24,35). No, smijemo li mi najavljivati Sudnji dan i određivati kada će on biti? Isus kaže: "Dakle, bdijte jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin... Zato i vi budite pripravni, jer će Sin čovječji doći u čas kad se ne nadate" (Mt 24,42.44). Jehovci će kao dokaz blizine Sudnjeg dana navoditi ratove i razne nevolje,a Isus jasno veli: "čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak!" (Mt 24,6). Upozorio nas je Isus na takve kao što su Jehovci rekavši: "Ako vam tko tada rekne: Slušaj, Mesija je ovdje ili ondje - ne vjerujte jer će se pojaviti lažne mesije i lažni proroci" (Mt 24,23-24).

RAJ, PAKAO, ČISTILIŠTE

Svojim uskrsnućem Isus je smrtnom čovjeku omogućio živjeti vječno. Obećao nam je da ćemo biti tamo gdje je on. Jehovci će vas pokušati uvjeriti kako raj još ne postoji, nego će nastati tek nakon Sudnjeg dana i bit će ovdje na zemlji. Jeli to biblijska istina? "Isus mu reče: Zaista, kažem ti, DANAS ćeš biti sa mnom u raju" (Lk 23,43). Pavao naziva raj "trećim nebom" i, govoreći o sebi u trećem licu, kaže: "Poznam čovjeka u Kristu koji prije četrnaest godina... bi uznesen do trećeg neba. Za tog čovjeka znam... da bi uznesen u raj i da je čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izreći" (2 Kor 12,2-4). Dakle, raj već postoji! Jehovci će tvrditi da je pakao izmišljotina, on je nepotreban jer će "Jehova" nevjernike uništiti zauvijek. A Isus tvrdi suprotno: "...odgovarat će za to u ognju paklenom" (Mt 5,22), "Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim" (Mt 25,41). Da bi pokazao strahotu i vječne odvojenosti od Boga, Isus koristi, u skladu s onovremenim načinom izražavanja, veoma jake slike: oganj, crv koji izjeda, tama, škrgut zubi, plač. Jehovci (slično kao i protestanti) će sa podsmjehom govoriti o našoj molitvi za mrtve, smatrajući da se njima više ne može pomoći. Oni će tvrditi da čistilište ne postoji, nego se duše nalaze u stanju "kome" i čekaju Sudnji dan i konačnu presudu - raj na zemlji ili vječno uništenje. Još u Starom zavjetu izriče se vjera u vrijednost molitve za mrtve. "Nato je (Juda Makabejac) sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve... Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi" (2 Mak 12, 43-45). Treba li nam više dokaza? Ako su pokojni u raju - čemu za njih moliti? Ako su u paklu - kakve koristi od molitve? Dakle, postoji još uvijek stanje u kojem molitva doprinosi spasenju osobe, a to je čistilište! Naravno, Prvu i Drugu o Makabejcima nećete naći u Jehovskoj Bibliji jer su je izbacili kao nebiblijsku knjigu!

MARIJA - ISUSOVA MAJKA I MAJKA CRKVE

U svim Evanđeljima Marija je prvenstveno Isusova majka. Njezinu veličinu posebno uočavamo u Lukinom evanđelju. Ona nije obična židovska žena kako će reči Jehovci (pa i protestanti). Anđeo je naziva "Milosti puna" (Lk 1,28). Ona je Božja izabranica, nju će "blaženom zvati svi naraštaji" (Lk 1,48). Ona sudjeluje u Isusovoj otkupiteljskoj muci što najavljuje starac Šimun: "... a tebi će samoj mač probosti dušu - da bi se otkrile misli mnogih srdaca" (Lk 2,35). Na njezin poticaj Isus čini prvo čudo u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-12), ona stoji pod njegovim križem (Iv 19,25-27), a on je povjerava svom najmlađem učeniku da mu bude majka. U Ivanu kršćani vide sebe. Osjećamo da nam ju je Isus povjerio da nam bude majka i zaštitinica. Marijina majčinska uloga u apostolskoj zajednici vidljiva je i u Djelima Apostolskim (npr. Dj 1,14). Marija je prisutna u apostolskom zboru u vrijeme silaska Duha Svetog. Svugdje se Marija spominje naglašeno i poimence! Mi kršćani je i danas doživljavamo kao "milosti punu". U skladu s vjerom u vječni život, imamo prava vjerovati da se ona tamo nalazi, a u skladu s Isusovom poslušnošću svojoj majci u zemaljskom životu, imamo pravo vjerovati da njezine molitve sluša i u vječnosti.

SAKRAMENTI

Jehovci će se ismijavati sa našim sakramentima i nazivat će ih đavolskom prijevarom. Pogledajmo imaju li sakramenti uporište u Bibliji.
Krštenje
Isusova zapovijed jasno nalaže krštenje "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Po krštenju postajemo Božja djeca, a ne samo članovi nekog udruženja kao što je "Kula stražara" jer Pavao veli: "Dakako svi ste vi po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli" (Gal 3,26-27).
Ispovijed (Pomirenje)
Nakon uskrsnuća, Isus je apostolima dao vlast opraštati grijehe u Božje ime: "Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,23). Drugim riječima, iza vaših postupaka stajat će Nebo.Jednom je prilikom Isus rekao o svojim apostolima: "Tko vas sluša, mene sluša".
Pričest (Euharistija)
Mi katolici vjerujemo u stvarnu prisutnost Isusovu u posvećenom kruhu i vinu. Jehovci će (slično protestantima) reći da je to samo simbolika i da sve to ostaje običan kruh i vino. No, Isus je rekao" Ovo JE moje tijelo... Ovo JE kalež moje krvi", a ne "Ovo vas PODSJEĆA moje tijelo ili krv". Glagol "JE" pokazuje stvarno stanje, a ne simboliku! Pavao kaže: "Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh i nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju" (1 Kor 11,27).
Potvrda (krizma)
Praksa Isusovih apostola nam pokazuje prenošenje Duha Svetog polaganjem ruku. "Pavao ih upita: Jeste li primili Duha Svetog kad ste postali vjernici? Ne, nismo ni čuli da postoji Duh Sveti, rekoše oni... I kad Pavao položi na njih ruke, siđe na njih Duh Sveti" (Dj 19,2.6).
Bolesničko pomazanje
Apostol Jakov nam ga izričito nalaže: "Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići i, ako je učinio grijehe, dobit će oproštenje" (Jak 5,14-15).
Svećenički red
Nije li Isus na Posljednjoj večeri, darujući nam svoje tijelo i krv, rekao: "Ovo činite na moju uspomenu" (Lk 22,19). Tu ovlast nije dao cijeloj zajednici, nego izabranim ljudima - apostolima. Ovlastio ih je ponavljati euharistijsko otajstvo. I iz ranih kršćanskih spisa vidimo da su euharistiji uvijek predsjedali nadglednici ili prezbiteri. Ženidba
Za nas je ona uzvišeno otajstvo, sredstvo kojim Bog posvećuje ljudsku ljubav. Pavao izričito kaže: "Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju, i bit će oni samo jedno tijelo. Ova je tajna uzvišena - a ja velim (da je uzvišena) u odnosu na Krista i Crkvu" (Ef 5,31-32). Tako muškarac i žena u ženidbi postaju slika ljubavi Krista i Crkve koja je neopoziva i neraskidiva. Stoga je i kršćanska ženidba neraskidiva i sveta!

SPASENJE PO ISUSOVOM IMENU

U susretu sa sektašima, kršćani često čuju njihov govor o Božjem imenu koje po njihovom mišljenju glasi: Jehova. Oni će posve neznalački tvrditi kako je jako važno povjerovati i prihvatiti to iskrivljeno Božje ime. Mi kršćani znamo, poučeni Biblijom Starog zavjeta da je pravo Božje ime JAHVE. To nam potvrđuju i stručnjaci, poznavatelji židovskog jezika. No, nebeski je Otac snagu spasenja stavio u ime svoga Sina. Isus je, istina, ljude poticao da slave Božje ime, ali nam je istovremeno i otkrio koje je to ime: Božje pravo ime je OTAC! No, mi kršćani znamo da je Isusovo ime isto što i Božje ime, pa apostol Pavao kaže: «… i dade mu jedincato ime, ime koje je iznad svakog drugog imena, da se na ime Isusovo pokloni svako koljeno…» (Ef 2, 9). «Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti» (Dj 4, 12), veoma jasno tvrdi apostol Pavao. Tako su nama kršćanima smiješne i suvišne sektaške rasprave i uvjeravanja o tome koje je pravo Božje ime kad nam Biblija jasno kaže čije ime treba zazivati kao spasiteljsko. To više nije starozavjetno Božje ime Jahve (ili kako će sektaši iskrivljeno reći: Jehova), nego ime «Otac» i ime njegova Sina Isusa kojemu je Otac predao «svu vlast na nebu i na zemlji».! Zar to Biblija ne kaže izričito? I zato mi kršćani-katolici s ponosom možemo reći da smo ISUSOVI SVJEDOCI kako nam on sam reče: «Ali primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje» (Dj 1, 8).

I što reći o Jehovinim svjedocima? Njihova sekta jedno je od najvećih zala koje se moglo dogoditi kršćanstvu. Zala ne zato što bi članovi te sekte bili zli sami po sebi, nego što je njihova nauka zla budući da predstavlja sintezu raznih krivovjerja još iz prvih stoljeća kršćanstva, a koje je Crkva na svojim saborima osudila i odbacila. Na žalost, ta opasna krivovjerja nisu umrla - oživjela su s pojavom Charlesa Russela, osnivača sekte Jehovinih svjedoka. Nadalje, pojava sekte Jehovinih svjedoka najveće je zlo za Bibliju jer je njihov "prijevod Novog svijeta" strahovita zloupotreba Biblije - falsifikat kojem u novijim stoljećima nema premca. Naravno, Božja se riječ ne da uništiti - kršćanske Crkve i crkvene zajednice čuvaju stručne i znanstveno prevedene biblijske tekstove. I na kraju, najbolje je prepusti riječ apostolu Pavlu koji je još u ono vrijeme imao problema sa krivovjernim sektama i pojedincima koji su, poput Jehovinih svjedoka danas, pokušali ugroziti izvornu Božju riječ i Isusovu nauku. Stoga se i na Jehovine svjedoke odnosi Božja riječ izrežena po sv. Pavlu koji kaže: "Čudim se da se tako brzo ODMEĆETE od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo "evanđelje". Toga drugoga (evanđelja) zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji ŽELE IZVRNUTI Kristovo Evanđelje. Ali ako bi vam tko - bili to mi, bio anđeo s neba - navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!". Isto tako sv. Petar veli: "A bilo je lažnih proroka u izabranom narodu kao što će i među vama biti KRIVIH UČITELJA KOJI ĆE KRADOM UNIJETI POGUBNA KRIVOVJERJA i koji će, niječući Gospodina koji ih je otkupio, navući na se brzu propast" (2 Pt 2,1). I apostol Ivan, koji se također borio protiv krivovjerja od kojih neka i danas žive upravo u nauci Jehovinih svjedoka, nas upozorava: "I već su se pojavili mnogi antikristi... OD NAS SU IZIŠLI, A NISU PRIPADALI NAMA, JER DA SU PRIPADALI NAMA, OSTALI BI S NAMA" (1 Iv 2,18-19).