Velika većina sekti ima neke zajedničke crte po kojima ih jasno možemo prepoznati. Ovdje posebno govorimo o kršćanskim (i kvazikršćanskim) sektama iako neke stvari vrijede i za one kršćanske denominacije (ponajviše protestantske) koje se vrijeđaju kad im se kaže da su sekta i sebe smatraju pravim Crkvama.

1. Odbacivanje znanstvenog tumačenja Biblije.

Božja riječ - Biblija - nastala je u prostoru i vremenu. To je Božja riječ upućena čovjeku u njegovom povijesnom hodu prema vječnosti. Bog je, objavljujući sebe nama ljudima, koristio konkretne ljude - biblijske pisce - koji su se opet koristili jezikom svoga vremena. Danas, nakon nekoliko tisuća godina, nije uvijek lako ispravno protumačiti neki biblijski tekst. Postoji opasnost da ga krivo shvatimo doslovnim tumačenjem do čega dolazi kada ne poznamo vrijeme u kojem je taj tekst napisan kao niti jezik i način izražavanja i razmišljanja čovjeka onoga doba. U tome nam je od vrlo velike važnosti pomoć različitih grana znanosti koje nam pomažu da se "vratimo" u ono vrijeme kada je određeni tekst napisan. Tu je opća povijest, arheologija, lingvistika, teologija, filozofija, povijest religija, povijest umjetnosti, povijest književnosti itd.
Znanost nam može pomoći da određene događaje smjestimo u prostor i vrijeme, ali isto tako i dokazati koji je događaj stvarni povijesni, a koji je u službi iznošenja neke poruke (neki događaji povijesno gledajući nisu se dogodili baš tako i baš u to vrijeme kada su u Bibliji prikazani što ne znači da Biblija laže, nego je biblijski pisac neke događaje smještao na ono mjesto gdje je njihovo značenje dolazilo najbolje do izražaja). Ove će nam znanosti također pomoći u boljem shvaćanju načina života, običaja, vjerovanja i kulture starih biblijskih naroda. Teologija će nam sa svojim pomoćnim znanostima pomoći da bolje shvatimo religioznu nauku starih biblijskih naroda. Povijest filozofije će nam pomoći da lakše razumijemo način razmišljanja i shvaćanja svijeta ljudi onoga doba. Postoji još niz grana znanosti koje sudjeluju u neprestanom izučavanju biblijskih tekstova i stjecanju što boljeg uvida u poruku Božje riječi. Sekte će ovakav ozbiljan i argumentiran pristup Božjoj riječi smatrati iskrivljavanjem Božje poruke i umjesto toga ponudit će svoja nestručna, improvizirana i doslovna tumačnja Biblije proglašavajući ih jedino ispravnima. Unatoč odbacivanju znanstvene pomoći, pojedine sekte (poput Jehovinih svjedoka) upustit će se čak i u ponovno prevođenje Biblije!

2. Doslovno tumačenje biblijskih tekstova

Jedna od vrlo uočljivih značajki sektaškog propovijedanja je doslovno tumačenje biblijskih tekstova. Sektaši će se ropski držati svake riječi uopće ne poznavajući značenje pojedinih biblijskih simbola kao i preneseno značenje određeneih izraza. Doslovno tumačeći Bibliju, nastat će tako u sektaškom propovijedanju mnoštvo umjetnih konstrukcija, izmišljenih značenja, čudnih poruka i sl. Posebno su sektašima pogodne one biblijske knjige koje su pisane tzv. apokaliptičkom književnom vrstom (kao što su Knjiga proroka Danijela u SZ i Knjiga Otkrivenja u NZ) jer su pune različitih simbola, brojeva, čudnih bića i proročanstava što je veoma pogodno za manipulaciju. Otuda razne najave Sudnjeg dana često sa točno određenim datumima i godinama, otuda njihovi "točni" opisi vječnog života u raju kao i nijekanje svega što ne mogu doslovno protumačiti. Upravo iz tih razloga veoma je teško raspravljati sa sektašima budući da oni ne dopuštaju nikakvu mogućnost prenesenog ili simboličkog značenja pojedinih biblijskih tekstova. U pozadini svega su najčešće osobne frustracije njihovih utemeljitelja, a često i njihova neobrazovanost i biblijsko neznanje. Stoga će sektaši najviše uspjeha požeti kod onih osoba koje su vjerski neobrazovane i neupućene u Bibliju i njezino razumijevanje.

3. Selektivno odabiranje biblijskih citata

Sektaši će Biblijom vrlo vješto manipulirati što ostavlja dojam da su biblijski stručnjaci. Oni će, da bi dokazali svoje tvrdnje, vrlo marljivo isticati sve one biblijske citate koji potvrđuju njihove tvrdnje dok će sva ona mjesta u Bibliji koja ih opovrgavaju prešućivati! Tako će adventisti (subotari) rado isticati sva ona mjesta gdje se govori o suboti, ali će vrlo rijetko citirati mjesta gdje Isus krši subotu ili gdje se spominje nedjelja. Adventisti vegetarijanci marljivo će navoditi citate gdje se u Bibliji kritizira jedenje mesa, ali će prešutjeti sva ona mjesta gdje se izričito govori o Božjem dopuštenju da se jede meso! Jehovini svjedoci će, naprotiv, sva ona mjesta u Bibliji koja ne odgovaraju njihovoj nauci jednostavno izbaciti iz teksta ili ih prevesti drugim riječima i tako im dati posve drugo značenje! Nije rijedak slučaj da će sektaši posegnuti i za spajanjem međusobno nespojivih citata koji govore o sasvim različitim stvarima, no kad se spoje daju posve treće značenje! Još jedna vrlo uočljiva značajka sektaškog propovijedanja je pokušaj da se određeni simbolički tekstovi iz Biblije primjene na neku od postojećih vjerskih zajednica (tako će za mnoge sekte Katolička Crkva biti "Babilon-bludnica" iz Otkrivenja, papa će biti "Zvijer" iz Otkrivenja ili "Antikrist", svećenici "sluge Zvijeri" i sl.). U tome su najdalje otišli Jehovini svjedoci koji u svojim uvredama na račun Katoličke Crkve prednjače pred svim sektama!

4. Odbacivanja crkvene predaje (tradicije)

Protestantizam je u svom pristupu Bibliji odbacio crkvenu tradiciju i svoju nauku bazirao isključivo na biblijskim tekstovima. Tako je zanemario bitan čimbenik u shvaćanju kršćanske nauke. Što je crkvena predaja (tradicija) i zašto je ona važna? Već od kraja prvog i početka drugog stoljeća posjedujemo spise starih crkvenih pisaca koji su bili teolozi i crkveni naučitelji onoga doba (nazivamo ih crkveni oci). Kroz njihova teološka djela, pisma i propovijedi saznajemo kako je Crkva shvaćala određene biblijske tekstove i uopće nauku Isusa Krista i apostola u doba prve Crkve. Iz tih djela saznajemo kakvo je bilo bogoslužje Crkve, kako je živjela i djelovala kršćanska zajednica. Jednom riječju, djela crkvenih otaca ostaju nam trajno svjedočanstvo vjere Crkve od najranijih vremena. Nadalje, tu su crkveni sabori (koncili) koji su definirali kršćansku vjeru, odbacili pojedina krivovjerja te odredili kako se pojedini dijelovi Biblije imaju tumačiti i shvaćati. Sabori su vođeni Duhom Svetim iako su ih sazivali ljudi. Stoga Crkva u svom proučavanju i tumačenju Biblije ne može zanemariti ovaj bitni aspekt. Odbacivši vrijednost crkvene tradicije, sekte su otvorile vrata samoinicijativnom i svojevoljnom tumačenju Biblije od strane pojedinaca i grupa, nestručnom i često veoma smiješnom pristupu određenim biblijskim tekstovima, a rezultat svega je veliko umnožavanje broja raznih sekti koje se, iako su protestantske, međusobno veoma razlikuju po svojoj nauci. Njihove razlike se protežu od vrlo velikih sličnosti sa katoličkom vjerom pa sve do velikih razlika koje graniče sa židovstvom (poput adventista). Odbacivanje tradicije od strane protestantizma otvorilo je put i nastanku kvazikršćanskih sekti poput Jehovaca ili Mormona koji su nastali upravo na području protestantizma.

5. Vrlo velika uloga autoriteta (vođe, utemeljitelja)

Svaka se sekta u svom naučavanju veoma poziva na osobna biblijska tumačenja i spise svoga utemeljitelja (posebno je to izraženo kod Jehovaca, Mormona, Adventista). Tumačenja, shvaćanja i pristup Bibliji njihovog utemeljitelja glavni su temelj naučavanja određene sekte. Tako kriterij shvaćanja biblijske poruke nije više vjera Crkve od samih početaka i apostolskih vremena (crkvena tradicija!), nego se sve promatra kroz prizmu utemeljiteljevih tumačenja (i zabluda!). Utemeljiteljeve ideje žive u sekti i danas kroz sadašnje vodstvo sekte koje sebi daje za pravo isključivo i neprikosnoveno tumačenje Biblije. To se vrši kroz časopise i službenu literaturu sekte, kroz bogoslužne sastanke i zajedničke "biblijske sate". Svi obični članovi sekte nemaju pravo na osobno mišljenje i samoinicijativno istraživanje Biblije. Svako odstupanje od službene nauke sekte u njihovim se redovima tumači kao pobuna protiv "istine" ili "služenje Sotoni" (što je opet slučaj kod Jehovinih svjedoka i "Kule stražare").

6. Elitizam, oholost i isključivost

Sekte svojim članovima nameću vrlo visoke standarde ponašanja i ne dopuštaju kršenje pravila. Tu su razna pravila o odijevanju, hrani i piću, izbjegavanju zabava i sudjelovanju u društvenom i političkom životu i sl. Iz toga razloga članovi sekti imaju vrlo visoko mišljenje o sebi smatrajući se istinskim Kristovim sljedbenicima. Pridržavajući se strogo pravila koja im sekta nameće, smatraju se elitom. U kršćanskim sektama nazivat će se "biblijskim" ili "evanđeoskim" kršćanima (kao da to drugi kršćani nisu!), pravim Kristovim učenicima, spašenima, nositeljima Istine, istinskim propovjednicima Radosne vijesti i sl. kao da su neka izabrana grupa koja je za par stupnjeva iznad ostalih. Takva oholost dovodi do gledanja na druge "s visoka". Ostali (koji su izvan njihove sekte) su još uvijek zavedeni, prevareni, na lažnom putu, daleko od istine, tradicionalisti, površni kršćani, ne poznaju Boga i njegov put, neobraćeni grešnici, idolopoklonici itd. Sa ironijom i podsmjehom komentirat će katoličku vjeru, naše pobožnosti i način života. Sa velikom "zabrinutošću" i "sažaljenjem" govorit će o tome kako se trebamo što prije okrenuti "istini" da ne propadnemo. Najveći dio članova raznih (kršćanskih) sekti smatra kako se jedino kod njih čovjek može spasiti od vječne propasti. Neki će čak izričito (čuo sam!) govoriti kako u katoličkoj vjeri nema spasenja pa ako se koji katolik i uspije spasiti, bit će to prava rijetkost. Takvo oholo i elitističko držanje ostavit će dojam kod neupućenih katolika (i ostalih) kako su sektaši doista pravi službenici Božji, kršćani koji se vjerno i iskreno drže Biblije. To kod nekih katolika može uroditi osjećajem manje vrijednosti i izazvati sumnju u ispravnost vlastite (katoličke) vjere.

7. Velika uloga emocija (osjećaja)

Svaka sekta počiva na emocionalnom vezanju svojih članova na službenu nauku i pripadnost sekti. Članove se uvjerava da su oni jedino u pravu, da je njihova nauka jedina biblijski ispravna i da su oni isključivi posjednici istine o spasenju čovjeka. Članovima se obećava vječno spasenje ako se budu vjerno pridržavali uputa vodstva sekte i ako budu marljivo širili nauku svoje sekte. Istovremeno se takvi članovi sekte polako izoliraju od okoline i počinju se družiti isključivo sa svojim istomišljenicima. Tako se osoba sve više i više čini ovisnom o sekti i nesposobnom da joj se suprotstavi. Bogoslužja pojedinih sekti su vrlo emocionalno nabijena, izazivaju snažne osjećaje, a često i euforiju (što se vrlo često pripisuje "djelovanju Duha Svetoga"). Svaka sekta dobrim dijelom svoje propovijedanje temelji na kritici neke velike Crkve od koje se odvojila. No, možemo slobodno reći da je većini kršćanskih sekti Katolička Crkva najveći trn u oku. Oni će u nauci, bogoslužju, pučkim pobožnostima i crkvenom ustrojstvu Katoličke Crkve pronalaziti uvijek obilje materijala za kritiku što se prije ili kasnije može osjetiti ako im dopustite da održe svoju propovijed do kraja. Dovoljno je npr. Jehovinim svjedocima spomenuti križ ili Isusovu majku Mariju pa da se čuju salve optužbi i kritika na račun Katoličke Crkve. Dovoljno je adventistima spomenuti nedjelju kao Dan Gospodnji pa da se opet svo sektaško nezadovoljstvo sruči na katoličku vjeru. Ili pak pokušaj opravdavanja primanja sakramenata ili štovanja svetaca i isticanja njihovih likova neće ostaviti niti jednog člana bilo koje protestantske sekte ravnodušnim i uvijek će mu biti izazov da uputi kritiku na račun Katoličke (i Pravoslavne) Crkve. SEKTE SE HRANE KRITIKOM KATOLIČKE CRKVE i to je jedna od najprepoznatljivijih oznaka da se radi o sekti. Naravno, sve će oni to opravdati potrebom da se bore za Božju istinu i da vam pruže "ispravno biblijsko tumačenje".

8. Međusobna povezanost članova te njihova bliskost i solidarnost

Katolicima kod sektaša najviše imponira njihova međusobna povezanost i spremnost da pomognu jedni drugima. To im omogućuje njihova malobrojnost i odvojenost od ostalih koji nisu njihovi istomišljenici. Tako su upućeni jedni na druge i ostavljaju dojam prave kršćanske zajednice koja živi po uzoru na prvu Crkvu u apostolsko vrijeme. Oslovljavaju se sa "brate" ili "sestro", znaju poimence jedni druge, njihovi propovjednici nose građanska odijela i u bogoslužju, izbjegavaju bilo kakva službena oslovljavanja ili titule i sl. Naravno, ne želeći zanijekati njihovu međusobnu solidarnost i dobrotu, ipak moramo ustvrditi da je to često i način da se privuku novi članovi. Sekte obično koriste slabosti velikih vjerskih zajednica u kojima nema takve bliskosti među članovima i u kojima (na žalost) postoji prevelika distanca između vjernika i klera pa se mnogi osjećaju odbačeno, usamljeno i anonimno. Sve dok su sekte malobrojne, takva međusobna solidarnost dolazi do izražaja, no kada te iste sekte prerastu u velike vjerske zajednice (npr. u nekim zapadnim zemljama), te solidarnosti nestaje i one počnu funkcionirati po uzoru baš na one velike vjerske zajednice kojima upućuju kritiku tamo gdje su u manjini. Svaka dobrota i bratska ljubav su pohvalne sve dok ne postanu propagandni materijal za prozelitizam (pridobivanje novih članova). Svoju međusobnu solidarnost i bliskost među članovima sekte će jako naglašavati znajući da je to privlačnije suvremenom čovjeku od svih propovijedanja i šarenih časopisa. No, po svjedočenju onih koji su uspjeli napustiti sekte ili su iz njih bili isključeni radi svog neslaganja sa njihovom naukom, možemo ustvrditi da ta srdačnost traje sve dok pojedinac ne bude pridobiven. Nakon toga on često biva prepušten sam sebi, a članovi sekte okreću se novim potencijalnim članovima. Nije bio rijedak slučaj da su tijekom Domovinskog rata i neposredno nakon njega mnoge sekte razvile veliku i jaku karitativnu djelatnost, ali s ciljem pridobivanja novih članova pa ste nerijetko uz paket humanitarne pomoći mogli dobiti i poziv na njihovo bogoslužje ili pak njihov propagandni materijal. Na žalost, mnogi su nasjeli takvoj "kršćanskoj solidarnosti". Mogli bismo nizati još puno kriterija koji nam mogu pomoći da prepoznamo sekte i njihovo djelovanje, kao i da bolje shvatimo način njihovog funkcioniranja. Ovi navedeni neka nam budu putokaz i upozorenje da BUDEMO MUDRI!
Kod nabrajanja ovih kriterija treba ipak naglasiti da se ne nalaze svi ovi kriteriji u svim sektama. U nekima će biti više naglašen jedan, u drugima drugi, a nekih navedenih kriterija u nekim sektama nećemo prepoznati.